amanita_manita

Postoje te iskrice stvarnosti koje se često uvuku u mene kao stari knjiški moljci, i igraju jazz. Onda putujem u daleke krajeve, letim nad Kazahstanom, Kirgistanom i Mongolijom i stižem u Nepal. Tamo se igram školjkama, slušam zvuk oceana i smijem se....osmijehom.

Moja nemogućnost pisanja je posvećena tebi. Nekoj davno neuspjeloj dekonstrukciji stvarnosti, propaloj dekonstrukciji onog što jesam i koja bih mogla biti. Vrtlog mijenjanja, spirale ljudi, satovi koji uvijek pokazuju isto vrijeme. Dva su sata...dva sata blizu kraja. Otvaram kartu na kojoj je naslikan toranj. Univerzum urla: razori sve ono što nije sagrađeno na čvrstim temeljima. Prvo razori , a onda počni ponovno graditi. Prozori u svijet.

Igra. Sve je ovo igra. Neptuna koji se smije, blizanca koji leti. Miješaju se boje dok držiš ruke iznad mene. U leđima vatra, preko trbuha radost. I iskešena mačka, ispečena od plavo-zelenog fima.

Držim te na ramenu, uvlačim u pupak. Skrivam te. Lažem ti da neću otići, pa te ljubim...dugo....satima. Napokon se dižeš s ceste, pokušavaš napraviti korak. Ništa teže nakon crnog vina i dvije šalice čaja od muškatnog oraščića. Ne moraš studirati španjolski, kažeš, odi živjeti tamo.

Granada. Pa Finska i jagode. Levitiramo nad zemljskom kuglom. Smijemo se sferama. Urlamo, gušimo se. Dobro je. Baš ta iskrica stvarnosti je ona koja izbacuje iz stvarnosti. Zbog koje sve izgleda da je onako kako ne bi trebalo biti.

Ne znam, čini mi se da bježim, govorim ti. Lijepo mi je tu, ali mi brzo dosadi – sva ta rutina, Zadar, Zodiac, riva, priča koju volim i iz koje želim iskoračiti...jer ima toliko drugih priča....toliko drugih ljudi. Tjera me znatiželja. Tjera me iskra s mirisom češnjaka u prstima.

Kao da nikad nećemo pronaći smisao, mislim dok te gledam kako spavaš pored mene, zatvorenih ušiju, tijela punog vina. Opet se ne sjećaš što si radio, i kako si u alkoholnom deliriju šaptao da me voliš...uz mokre obraze, slane zbog grada u kojem me ljubiš.

Noć je i Charlie je otišao. Prazne smo. Zvona sa Stošije brišu tišinu...kao da je nije bilo....u ovoj sobi s mirisom na jeftino crno vino, s obrisom tebe na prevelikom krevetu.